Koje su tri vrste tapkanja?

Koje su tri vrste tapkanja?

Tapkanje je glazbena tehnika koja uključuje brze pokrete prstiju na žičanom instrumentu za proizvodnju jasnih i perkusivnih zvukova. Ova tehnika se obično koristi na instrumentima kao što su gitare, bas gitare, pa čak i klavir. Tapkanje dodaje jedinstvenu dinamiku repertoaru glazbenika i može stvoriti zadivljujuće melodije i ritmove. Postoje tri glavne vrste tehnika tapkanja: osnovno tapkanje, tapkanje objema rukama i tapkanje otvorenom šakom. Svaka tehnika ima svoje posebne karakteristike i koristi se u različitim glazbenim žanrovima. Zaronimo dublje u ove tri vrste tapkanja.

Osnovno tapkanje:

Osnovno tapkanje, također poznato kao tapkanje jednom rukom, najosnovnija je tehnika među ove tri vrste. To uključuje korištenje jedne ruke za udaranje po fretboardu, dok druga ruka udara note. U osnovnom tapkanju, ruka za lupanje proizvodi zvuk pritiskom žice na pragove ili određeni prag, stvarajući zvuk sličan udarcu ili povlačenju.

Jedna od ključnih značajki osnovnog tapkanja je korištenje legato sviranja. Legato se odnosi na stvaranje tekućih nota bez jasnog razdvajanja između njih. Kada tapkate jednom rukom, prsti ruke koja tapka mogu proizvesti legato note laganim uzastopnim lupkanjem više pragova, stvarajući gladak i besprijekoran zvuk. Ova se tehnika može poboljšati uključivanjem slajdova, bendova i vibrata između tapkanih nota, dodajući ekspresivnost glazbenoj frazi.

Osnovno tapkanje obično se koristi u raznim žanrovima glazbe kao što su rock, metal i jazz. Gitaristi poput Eddieja Van Halena i Stevea Vaija poznati su po svojim iznimnim vještinama u osnovnom tapkanju, pokazujući njegovu svestranost i složenost.

Tapkanje s dvije ruke:

Tapkanje s dvije ruke, također poznato kao tapkanje s dvije ruke, revolucioniralo je tehniku ​​tapkanja uvođenjem koncepta korištenja obje ruke istovremeno. Ovu tehniku ​​popularizirao je virtuoz na gitari Eddie Van Halen kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih. Dvoručno lupkanje uključuje korištenje jedne ruke za lupanje po pragovnici, slično osnovnom lupkanju, a drugu ruku za lupkanje ili udaranje nota na drugoj žici ili dijelu fretboarda.

Ruka koja tapka u dvoručnom tapanju često je dominantna ruka, obično desna ruka za dešnjake. Proizvodi složene melodije i akorde neovisnim lupkanjem različitih pragova dok druga ruka može držati pritisnute ili utišati žice, pridonoseći cjelokupnom ritmu i harmonijama.

Jedna od najznačajnijih značajki dvoručnog tapkanja je mogućnost stvaranja brzih i zamršenih nizova nota. Ruka koja tapka može brzo tapkati ili udarati i povlačiti više nota unutar kratkog vremena, što rezultira naletom zvuka. Ova tehnika prikazuje tehničku snagu i kreativnost izvođača, dopuštajući impresivne solaže i instrumentalne dijelove.

Dvoručno tapkanje prevladava u raznim žanrovima, posebice u rocku, metalu i progresivnoj glazbi. Gitaristi kao što su Steve Vai, Joe Satriani i Stanley Jordan popularizirali su i proširili granice dvoručnog tapkanja, nadahnuvši nebrojene glazbenike da istraže ovu tehniku.

Tapkanje otvorenom šakom:

Tapkanje otvorenom šakom, također poznato kao tapkanje u krilu ili tapkanje po stolu, posebna je vrsta tapkanja koja odstupa od tradicionalnih položaja ruku koji se koriste u osnovnom i dvoručnom tapkanju. Umjesto upotrebe ruke za udaranje po notama po pragovnici, lupkanje otvorenom rukom uključuje lupkanje žica izravno iznad pragova bez upotrebe prstiju za udaranje pojedinačnih nota.

Kod tapkanja s otvorenom rukom, gitara je položena ravno na površinu, kao što je stol ili glazbenikovo krilo, sa žicama okrenutim prema gore. Ruka koja lupka, obično dominantna ruka, lupka po žicama blizu odgovarajućeg praga, proizvodeći jasne i perkusivne zvukove. Druga se ruka može koristiti za utišavanje ili prigušivanje neiskorištenih žica kako bi se spriječio neželjeni šum.

Ova tehnika omogućuje jedinstvene mogućnosti u pogledu odabira nota i dinamike. Tapkanje otvorenom rukom omogućuje izvođaču stvaranje harmoničnih gesti i klastera lupkanjem više žica istovremeno. Nudi veću slobodu za improvizaciju i eksperimentalne pristupe skladanju.

Tapkanje otvorenom rukom steklo je popularnost među eksperimentalnim i avangardnim glazbenicima koji su tražili nekonvencionalne metode izražavanja svoje kreativnosti. Glazbenici poput Freda Fritha i Davida Torna uključili su tapkanje otvorenom rukom u svoj repertoar, pridonoseći evoluciji ove tehnike.

Zaključak:

Tapping je izvanredna tehnika koja se razvijala tijekom godina, dajući tri različita tipa: osnovno tapkanje, tapkanje objema rukama i tapkanje otvorenom šakom. Svaki tip nudi svoje jedinstvene značajke i mogućnosti koje glazbenici mogu istražiti. Od fluidnih legato nota osnovnog tapkanja do zamršenih i munjevitih sekvenci lupkanja objema rukama i nekonvencionalnog pristupa tapkanja otvorenom rukom, ova tehnika ostaje kamen temeljac raznih glazbenih žanrova.

Ambiciozni glazbenici mogu proučavati i vježbati ove različite vrste tapkanja kako bi proširili svoje tehničko umijeće i umjetnički izričaj. Kombinirajući tapkanje s drugim tehnikama sviranja i glazbenim konceptima, glazbenici mogu stvoriti zadivljujuće melodije, složene harmonije i solaže koje izazivaju strahopoštovanje. Svijet tapanja je golem, a njegovo istraživanje može dovesti do novih glazbenih horizonata. Dakle, zgrabite svoj instrument, zaronite u svijet tapkanja i otključajte neograničene mogućnosti koje leže u ovoj fascinantnoj tehnici.